Tail ending
Thursday, January 24th, 2008Nakon dugo dugo vremena nastavljam s pričom o operatorskoj vještini. Deveto poglavlje Mark on4ww je posvetio tzv. tail endingu.
Prije dvadesetak godina pojavila se nova metoda probijanja „pileupa“ nazvana „tail ending“. Od samog početka je bila, i još uvijek je, kontroverzna. Što je „tail ending“ (doslovno eng. nastavak na repu)? Sa pojavom amaterskih radijskih postaja sa dva VFO-a (u početku je jedan bio vanjski, a kasniji modeli imaju dva VFO ugrađena u uređaj), SPLIT način rada postao je vrlo popularan za rad sa DX-evima i DX ekspedicijama. U želji da probije „pileup“, pozivatelj DX postaje, na svom drugom VFO-u, sluša koga DX zove. Kada pažljivim slušanjem čuje da je QSO „OK“ (pozivne oznake i raporti su točno razmijenjeni), pozivatelj „staje na rep“ tj. poziva preko završetka veze koja je u tijeku. Ako ga je DX čuo, čim završi vezu može ga pozvati. Neki misle da se ovako može uštedjeti vrijeme i napraviti više veza. Ali s vremenom se pokazalo da premalo operatora zna raditi ovom metodom na ispravan način. Mnogi počnu pozivati prerano, pa se QSO koji je u tijeku, mora zbog njihovog preranog pozivanja ponoviti. Današnjim nedostatkom discipline na opsezima, mnogi operatori misle da je nužno pozivati preko QSO koji je u tijeku. Ako, još k tome, čuju da DX poziva iduću postaju bez da je pitao „QRZ?“ ili slično, stvara se potpuni kaos na frekvenciji. Pitanje: „Tail ending“ da ili ne? Današnji konsenzus je: NE!
